Drugi tjedan, nakon što ste pročitali još jednu nejasno sramotu - y - članak „kako se ponašati u svojim 30-ima“ bloga ili nekog drugog, razmišljao sam o etiketu razgovora i o tome kako se mijenja tijekom generacije. Jednom je bilo uobičajeno da se teme poput novca, religije i politike ne razgovaraju u uljudnoj tvrtki. Ali današnja kultura dijeljenja putem interneta (a ponekad i prekomjernog dijeljenja) stvorila je drugačiju dinamiku, pa vrijede li pravila i dalje?
Društveni mediji stvorili su novu transparentnost o svemu pod suncem, od životnih tema do velikih, važnih. U doba Facebooka, Twittera i Instagrama vjerojatno već znate kako vaš prijatelj glasa, ili gdje taj kolega stoji na određenom pitanju ili koliko je religiozan član obitelji. Čak i ako ih ne postavljate oko stola za objedovanjem, ove nekad privatne teme sve su više javne.
I sigurno je ovo (uglavnom) dobra stvar? Osobito u slučaju politike, uvijek sam vjerovao da bismo trebali razgovarati više o tome, ne manje. Religija i novac nešto su zamršeniji (vjerojatno to nisu teme za piće nakon posla s šefom, ali nikad se ne zna), ali sigurno nisu trajno izvan granica.
Među mojim prijateljima, ove teme predstavljaju neke od naših zanimljivijih i živahnijih razgovora. Nije tako da sjedimo oko razmjene bankovnih salda ili propovijedamo evanđelje, ali mnogo pričamo o stvarima poput pregovaranje o povećanju, našim sustavima vjerovanja ili nedostatku istih te koje ćemo kandidate podržati doći na izbore dan.
Zbog te tendencije da se govori o bilo čemu i svačemu, uvijek sam sebe smatrao otvorenom knjigom, pogotovo jer se velik dio moje karijere događa upravo ovdje, na svjetskom webu. Ali brzi pogled na vlastite feedove društvenih medija otkriva... zapravo nije puno toga. Prati me na Facebooku ili Instagramu i sve što ćeš naučiti je da a) volim ručak, b) opsjednut sam svojim potpuno novim nećakinja, i c) Ja sam ono što Caitlin Moran naziva "strogim feministkinjama", od kojih nijedna nije tabu ili čak sve to zanimljiv. Pretpostavljam da su neke stvari još uvijek privatne ili barem rezervirane za određenu publiku.
Proslavite li kršenje pravila koja se tiču "pristojnih" razgovora? Ili bi neke stvari trebale ostati privatne? Koliko dijelite na društvenim mrežama i koliko dobro morate nekoga upoznati prije nego što raspravite o bilo kojoj od tih tabu tema? Zvuči dolje!
