![Izgleda da dvorac Baza Luhrmanna spada u "Velikog Gatsbyja"](/f/9eb952c6f9950eceb6d298d9b1746141.png?resize=480:*?width=100&height=100)
Sjećate se namještaja na napuhavanje? Ako ste krajem 90-ih bili veznik kataloga Delia * s, definitivno ćete to učiniti (te su stvari bile zalijepljene na svim stranicama). Ali te plastične sofe i stolice nisu, u stvari, bili izum razdoblja Britney Spears. Za prvu stolicu na napuhavanje morat ćemo se vratiti 30 godina ranije, sve do 1960-ih.
To još nije bio namještaj, ali američka vojska je počela eksperimentirati sa napuhavajućim strukturama 40-ih. Inženjer Walter Bird stvorio je seriju „kupole-”(Kupole na napuhavanje izrađene od stakloplastike), koje su štitile radarske antene koje su motrile nebo iznad Arktika, Kanade i Aljaske. Bird je nastavio s izradom linija zračnih potpornih struktura za civilnu upotrebu, uključujući kućište bazena na slici gore.
Do 60-ih godina napuhavanje je počelo poprimati pomalo protukulturno udruženje: 1967. je osnovan Haus-Rucker-Co.avangardni arhitektonski kolektiv koji je dovodio u pitanje postojeće ideje o tome što bi zgrade mogle biti, često korištenjem građevina na napuhavanje; 1967. godine je također predstavljen Blow, prva masovno proizvedena stolica na napuhavanje.
Stolicu su stvorili Jonathan De Pas, Donato D'Urbino, Paolo Lomazzi i Carla Scolari, četiri mlada dizajnera unutar talijanskog pokreta Anti-Design. Izradio talijanski proizvođač Zanotta, bio je na tržištu kao savršen namještaj za prolazne ili gradske stanovnike: lako se puše, lako se transportira i lako se skladišti, jer zauzima gotovo nikakav prostor kada nije napuhan.
Gumenjaci su i dalje bili fiksacija dizajnera tijekom 60-ih. Izložba `68 Strukture Gonflables u Parizu su bile predstavljene sve vrste fantastičnih građevina na napuhavanje, uključujući paviljon na napuhavanje ispunjen namještajem na napuhavanje. Iste godine dizajner rođen u Vijetnamu Quasar Khanh uveo liniju namještaja na napuhavanje pod nazivom zračno-kosmički prostor, koja je uključivala stolice za puhanje, sofe, stolove, pa čak i svjetiljke, sve u elegantnim dizajnima 60-ih.
U 80-ima, IKEA pokušao ući u igru namještaja na napuhavanje, s sofama, dnevnim krevetima i foteljama napravljenim od plastike na napuhavanje, opremljene tkaninama za tkanine kako bi bili malo ugledniji. Nažalost, IKEA je naišla na neke probleme koji su vjerojatno previše poznati svima koji su ikada posjedovali namještaj na napuhavanje: namještaj je imao tendenciju ispuhavanja, a sjedenje u njemu jednostavno nije bilo ugodno.
"Ono što je u ponedjeljak bila udobna sofa, u petak je bio bezobličan komad prašnjave tkanine", piše Stina Holmberg u Demokratski dizajn, njezina nadolazeća knjiga o IKEA-i. "I da budem iskren, čak ni to nije bilo ugodno. A onda si čuo zvuk kad si sjeo, zvuk nečeg nimalo glamuroznog. "Komadi su bili tako lagani da su se samostalno mogli kretati po sobi. Jedna osoba iz tvrtke opisala ih je kao "skup natečenih hipopa".
Namještaj na napuhavanje vratio se u kasne 90-e, što je vjerojatno razdoblje koje većina čitatelja ovog bloga prepoznaje. Iako je jedno vrijeme bio namještaj na napuhavanje, napuhan, 90-ih godina imao je iste probleme koji su mučili IKEA-ove dizajnere: promukao, neudoban, gotovo neugodno lagan.
To nije spriječilo novu generaciju dizajnera da eksperimentiraju sa gumenim gumama. Tehila Guy Stolica 'Anda', koji spaja jastuke na napuhavanje s drvenim okvirom, izgleda obećavajuće. Nizozemska tvrtka Blofield izrađuje kauč na napuhavanje Chesterfield nazvan Veliki Blo, iako nije tako jeftino - dvosjed vratit će vam 687 eura.
A onda je tu i kauč na otvorenom za 7.000 dolara, još jedan dragulj iz Hammacher Schlemmer kolekcija. U njemu se nalazi 30 ljudi (ili osam identičnih plavuša) i uključuju se ulozi koji se mogu zabiti u zemlju kako kauč ne bi odletio. To je u instant partyju, a ujedno je i dokaz (zajedno s ova stvar, što samo po sebi zaslužuje čitav drugi post) da napuhani namještaj nikad ne prestaje oduševiti i zadiviti. A možda se malo zalijepite za bedra. Ali hej, to je cena koju plaćate za inovaciju.