Ali možda će mi trebati ovi katalozi! Pokušavamo se organizirati ovog mjeseca (ili barem uzeti ubod, zar ne?). Pa kao
Velike su šanse da vam to jednog dana zatreba, nećete ga moći pronaći usred svih nemira!
Nedavno sam pustio proizvođača sladoleda (ali što ako ovo ljeto želim napraviti sladoled?), Hrpu starih svjetiljki za koje sam mislila da bih ih mogla koristiti buduće iteracije ukrasa mog stana, prazni okviri (o užas!) i knjige koje sam volio čitati, ali znam da ih više nikada neću pročitati (dao sam ih prijatelji). Moja glavna uvreda je vješanje u časopise i stvari koje sam izrezala iz časopisa u slučaju da želim pisati o njima. Oni sjede u gomili, jer ako bih ih čuvao značilo bih da ih čuvam i Bog zna da ne moram više voditi časopise!
Dakle, evo dogovora. Ovdje se radi o povjerenju. Jer ako se brinemo o tome što bi nam moglo zatrebati u budućnosti, pokušavamo kontrolirati stvari koje jednostavno ne možemo kontrolirati. Ne možemo znati što ćemo zapravo „jednog dana“ trebati. Ali danas možemo zadržati stvari koje volimo i koristiti, a zatim pustiti stvari koje tek zauzimaju prostor.
Svi imamo različitu prtljagu i različite strahove, možda se bojite da ih kasnije nećete imati dovoljno, tako da visite na njemu sada ste možda odrasli siromašni, možda ste siromašni, možda ste izgubili stvari i stvarno su vam potrebne, možda ste jednostavno bojati. Svi imamo nešto. Dakle, riječ je o povjerenju da ne morate imati visi o svemu da biste osigurali sigurnu budućnost. Jer istina je da ako ga sada ne upotrebljavate, ubuduće vam ga neće trebati. Vježbajte graditi život i dom koji želite u sadašnjem trenutku tako što ćete pustiti jednu malu stvar koju se danas bojite.
A u slučaju šanse da vam zatreba onaj otvarač za 2. konzerve, možete kupiti, posuditi ili ukrasti drugu.