Kad su moja djeca bila mala, davala sam si ponedjeljke 'off'. Čak i kad sam radio, još uvijek sam to računao kao slobodan dan. U ponedjeljak mi je prioritet bio zadovoljstvo.
Na poslu, gdje je to bilo moguće, zakazivala sam sastanke kojima sam se radovala ponedjeljkom i one koje sam se bojala drugih dana. Organizirao sam se i uredio, ručao s prijateljem i pokušavao obaviti dijelove svog posla koji su me najviše hranili.
Kod kuće smo ponedjeljkom uvijek imali isti obrok: špagete i mesne okruglice. U polagani štednjak stavio sam smrznute mesne okruglice i umak od rajčice, a ujutro sam morao napraviti salatu i tjesteninu. Očito s malom djecom nikada ne možete biti sebični, ali to im uopšte ne škodi kad znaju da se i mama mora zabavljati. Ponedjeljkom su djeca bila prepuna ručka s prerađenom hranom koju inače nisam dopuštala (i koju su voljeli).
Nakon što su bili u krevetu, ponedjeljak je bio dan kada sam mogao rano otići u krevet s knjigom i ne osjećati se krivim zbog svih ostalih stvari koje nisam radio. Ponedjeljkom sam ostao zdrav i u mogućnosti uživati i naporno raditi svaki drugi dan u tjednu.
