Prije nekoliko tjedana vratili smo se u New York City da se sastajemo sa starim prijateljima. Preselili smo se iz Brooklyna u Kaliforniju prije gotovo godinu dana, željno smo se suočili, licem u lice, s puno ljudi koji su postali obitelj. Očito se sva naša povezivanja vrtela oko ukusnih večera u nekim od najatraktivnijih brooklynskih restorana, i dok je hrana bila ukusna, bili su malo zaprepašteni onim što su naši prijatelji smatrali savršeno razumnim etiketom stola za večerom - bacajući pogled na njihove mobitele nakon gotovo svakog gristi.
Na jednoj takvoj večeri, s 3 od 7 ljudi za našim stolom s licima u mobitelu, postali smo tako zlobni da smo pljesnuli pesnicama o stol i vikali: "Nema telefona za stolom!" Nažalost, niko nas nije uzeo ozbiljno. Sličan prizor odvijao se prilikom našeg posljednjeg obroka, ukusne indijske hrane dopremljene u stan u kojem smo boravili. Dok su naši domaćini bili dovoljno ljubazni da svoje Blackberry i iPhone ne bi našle ugurane, jedan od naših prijatelji se nisu mogli oduprijeti izvlačenju njezine kupine tijekom dijelova razgovora s večerom kako bi je provjerili e-mail.
Iako potpuno razumijemo da postoje neki ljudi za čije zaposlenje je potrebno stalno „dežurstvo“ (moj muž je jedan od tih ljudi, iako, možda upravo zbog te činjenice, mrzi svoj mobitel i gleda ga samo ako mu daje pažnju. Znali smo da nitko od ljudi s kojima smo večerali nema posla koji bi ikada trebali hitno zatražiti njihov hitan pažnja. Naš je jedini zaključak bio da su drugi prijatelji našeg prijatelja važniji od samog prijatelja koji je sjedio ispred njih.
E sad, da ne zvučimo previše Andyja Rooneyja o toj temi, ali takvo ponašanje više nije prihvatljivo za nas. I mi imamo užurbane živote i zbog toga ne želimo gubiti vrijeme s ljudima koji nam ne mogu dati samo nekoliko sati svoje pune pažnje. Sigurno, nećemo započeti bojkot određenih prijatelja, već započinjemo mentalni popis ljudi za koje možda ne vrijedi izdvojiti vrijeme.
Govoreći o rezbarenju, ovaj šokantni uvod u moderni način rada za stolom zapitao nas je što će se dogoditi na Dan zahvalnosti ove godine. Dok će polovina ljudi na večeri naše obitelji biti starija od 60 godina, a vjerojatno se neće sjećati ni da donese svoje mobitele, druga polovica je sredinom 20-ih i početkom 30-ih. Je li vrijeme da počnemo pitati goste na večeri da provjere njihove telefone na ulaznim vratima? Razmišljamo o stavljanju zdjele na ulazna vrata gdje će ljudi morati ostaviti svoje telefone prije ulaska. Plus to može dovesti do nekih smiješnih hijinxova na kraju puhanja punog alkohola kada ljudi idu kući s nečijim popisom kontakata. Ili možemo očekivati modernu zabavu za ključeve? Bilo kako bilo, zabavljat ćemo se.