Na početku pandemije koronavirusa u ožujku 2020. godine, milijuni ljudi vidjeli su smanjenje radnog vremena, a milijuni su otpušteni. Rezultat toga bila je nemogućnost plaćanja stanarine, a kao odgovor na izgubljene plaće, savezna vlada ponudila je pomoć za iznajmljivanje putem Zakon o NJEGAMA, dok je rujan izvršni nalog uputio savezne agencije da zaustave deložaciju nekih iznajmljivača.
Godinu dana kasnije, ustrajnost pandemije prijeti da će razotkriti pukotine u saveznoj i državnoj politici osmišljenoj da apsorbira šok iznajmljivača i spriječi iznajmljivače da deložiraju stanare koji ne mogu plaćati stanarinu. Moratoriji na iseljenje koji istječu postavljaju pitanje koje se zagovornici pravde već dugo pitaju: Kako ćemo se suočiti s potencijalnom liticom za deložaciju?
Zagovornici su zabrinuti da će deseci milijardi duga stanarine, zajedno s moratorijom na deložaciju koji ističe, dovesti do masovnih deložacija. Dug za najam (neplaćena najamnina između mjeseci ožujka 2020. i travnja 2021.) muči čak
14,2 milijuna iznajmljivačka domaćinstva u cijeloj zemlji. U SAD-u ima oko 43 milijuna kućanstava za iznajmljivanje, što čini gotovo jedna trećina tržišta nekretnina u zemlji. Slično kao i sama pandemija, dug za najam - i potencijalna deložacija - kriza je koja također nesrazmjerno opterećuje najmanje resursa u zemlji, poput siromašnih ljudi, ljudi u boji, osoba s invaliditetom ljudi i imigranata.Kriza deložacije spremala se i prije nego što je zahvatila pandemija, potaknuta višestrukim oblicima nejednakosti dohotka i raslojavanjem socioekonomske klase. Prema nestranačkim Institut za ekonomsku politiku, plaće ljudima s niskom zaradom nisu porasle posljednjih desetljeća, dok su prihodi vrlo bogatih naglo rasli. Zajedno, to je dovelo do povećanja razlike u prihodima između radnika s niskim plaćama (koji su uglavnom iznajmljivači) i onih u top 10 posto onih koji zarađuju (koji će vjerojatno biti plaćeni radnici).
Zbog sustava koji vlasnicima poduzeća povećava dobit, a radnicima održava niske plaće, iznajmljivači to imaju samo su uštedjeli 2,4 posto svog prihoda u posljednja dva desetljeća ili oko 440 dolara u današnjim dolarima, navodi Urbanistički institut. Iako su plaće na visini, troškovi najma nastavili su rasti u cijeloj zemlji u posljednjem desetljeću - koliko i 90 posto u velikim gradovima. U nekim slučajevima iznajmljivači plaćaju 70 posto svojih prihoda na troškove stanovanja, ostavljajući malo novca za hranu i druge troškove, a uštedu čineći izuzetno teškom, ako ne i nemogućom.
Iza ekonomičnosti situacije stoje politički uvjeti: savezna vlada nikada nije zajamčila povoljne kupnje kuća i ne postoji savezno pravo na stanovanje. Američke socijalne i pravne strukture nemaju adekvatne pozadine i zaštitu iznajmljivača, a generacijsko bogatstvo gradi se i održava vlasništvom nad nekretninama.
Iznajmljivači koji se suoče s deložacijom vide talase negativnih učinaka. Stanodavci rjeđe iznajmljuju onima koji su se suočili s postupkom deložacije, što znači da bi iznajmljivači mogli biti prisiljeni birati domove u četvrti sa školama s nedostatnim resursima, manje bolnica, manje trgovina prehrambenih proizvoda i manje javnog prijevoza, što znači da dom nije samo Dom: susjedstva mogu biti odlučujuća životnog ishoda.
"Toliko je iznajmljivača koji se u osnovi suočavaju s beskućništvom", kaže Shanti Singh, komunikacija i zakonodavni direktor tvrtke Tenants Together, koalicije prava stanara sa sjedištem u Kaliforniji organizacije. Bez državnog ili saveznog zakonodavstva i širokih kulturnih promjena, Singh kaže da bi 18 milijuna unajmitelja u Kaliforniji moglo krenuti prema litici deložacije.
U Kaliforniji se iznajmljivači suočavaju 2,4 milijarde dolara pod zajmom, za koji Singh objašnjava da će ostati u obiteljima dugo nakon što se pojedinci cijepe. Iako znamo da će ekonomski ispadi pandemije i dalje trajati, nejasno je hoće li državna i savezna zaštita. Singh kaže da Kalifornija u najmanju ruku treba donijeti zakonodavno proširenje zaštite od deložacija i uspostaviti politike koje to čine postići pravedan oporavak u kojem će iznajmljivači moći ponovno naći posao bez da snose teret otplate tisuća stanarina dug.
Osim zakonodavnih prijedloga za oprost duga, povećanje plaća i omogućavanje iznajmljivačima da uštede novac i grade bogatstvo, Singh kaže da su potrebni široki kulturni pomaci kako bi se iznajmljivači vrednovali na način na koji vlasnici domova jesu. "Iznajmljivači krive sebe za ono što im se dogodilo [i] za njihovu nesposobnost plaćanja stanarine, [ali] nisu namjerno izgubili posao", kaže Singh. "Kad vidite načine na koje ljudi to sami uzimaju na sebe, to govori [kulturi] da se moramo promijeniti tamo gdje krivimo najranjivije ljude u našem društvu."