Gledajući svoje police s knjigama, muči me zloglasno pitanje i čitatelja i pisaca: Možete li ikada imati previše knjiga? Osobno, uvijek sam u potrazi za izlaganjem onoga što volim s ponosom, ali kada ono što volim počne puniti košare, prekrivati moj stol i formirati kule u kutovima, znam da je vrijeme za ponovnu procjenu. Kako biste mi pomogli u rješavanju svega, poslužit ću se savjetima četiri autora u nastavku. Čitajte dalje da vidite kako razlažu što, gdje i kada organizacija knjige.
“Svoje knjige organiziram po kategorijama, a zatim po podkategorijama: Beletristika je sve zajedno, a unutar fikcije postoji više knjiga istog autora zajedno. Poezija je sve zajedno i organizirana od strane autora. Imamo veliku kuhinjsku policu za knjige, a sve naše kuharice organizirane su po regijama ili žanrovima, a zatim po autoru, tako da sve moje Nigella Lawsons i Diana Henrys i Nigel Slaters su zajedno, sve moje Chez Panisses su s mojom Deborah Madisons, a sve moje Dorie Greenspans su na pečenju polica.
Teško je napustiti knjige – moja supruga je dizajnerica knjiga za Random House, pa se davimo – i kada dajemo godišnje donacije za našu lokalnu knjižnicu za njihovu godišnju prodaju (28 kutija, godinu dana) moramo paziti da ih slučajno ne otkupimo. To se dogodilo više puta.” —Elissa Altman, autorica knjige “Motherland”
“Pokušavam grupirati knjige po žanru i autoru, ali također mrzim imati dvije knjige vrlo različite visine jedna pored druge, pa ponekad ne uspije. No općenito, imam dio memoara i eseja, dio beletristike, dio za čitanje i dio znanstvene fantastike.
Moje police za knjige nisu tako velike, i iako bih volio imati biblioteku "Ljepotica i zvijer", dovoljno sam se pomaknuo da shvatim koliko je sranje prevoziti stvari koje mi zapravo ne trebaju. Ako ne volim knjigu ili ne mislim da bih je posudio prijatelju, obično je darujem. Rijetko prečitavam knjige, ali čuvam one koje volim jer ih i dalje volim gledati.” —Katie Heaney, autorica knjige “The Year I Stoped Trying”
“Nekoć sam svoje knjige raspoređivao po abecednom redu, ali sam odustao od tog sustava prije mnogo godina, tako da je uglavnom nasumično. Polica za knjige u mom uredu organizirana je od potpisanih knjiga, moje vlastite antologije, knjiga o pisanju, police s knjigama Virginije Woolf ili o njoj, antologija i tako dalje. Jedine abecedne knjige u mom stanu su moja zbirka New York Review Books.
Čuvam knjigu ako znam da ću je htjeti ponovno pročitati ili je imati kao referencu. Često se riješim galija nakon što dobijem gotovu knjigu poštom. Ponekad je teško priznati da nikada neću imati vremena pročitati sve što želim!” —Michele Filgate, urednica časopisa „O čemu moja majka i ja ne razgovaramo“
“Ja sam knjižničar, što znači da stalno promišljam koja organizacijska struktura najbolje odgovara mojim potrebama. Za mene (i moju djevojku, jer smo se uselili zajedno i spojili naše kolekcije), ono što trenutno funkcionira je sustav od četiri visine IKEA police za knjige. Abecedna fikcija smještena je u dvije od njih, a Stephen King je izvučen kao vlastitu policu. Također imam dvije police za kratku beletristiku i dvije police za poeziju, sve razvrstane po bojama. Treća polica za knjige sadrži dokumentarnu literaturu, memoare i eseje. Preostala polica za knjige je razno: starije knjige iz djetinjstva, klasici i starinske knjige koje volim, ali mi ne trebaju redovito, i kopije vlastitih knjiga koje također ne moram vidjeti.
Druga stvar koju me naučio knjižničar je da je poništavanje odabira naslova normalno i dobro. Ponekad vam knjige više ne služe na način na koji su služile, a tada ih možete donirati knjižnici, prijatelju ili čak knjižari. Svakih nekoliko mjeseci pregledavam vlastitu kolekciju i odlučujem koje knjige trebaju ići. Proces je iznenađujuće jednostavan: Hoću li ponovno pročitati ovu knjigu? Ako je odgovor ne, onda pitam nastavak: Zašto ga moram zadržati? Odrastao sam u kućanstvu koje mi je uskratilo pristup čitanju, pa se ponekad odlučim držati knjige iz tog razloga umjesto potrebe za samom knjigom. Ako je to knjiga za koju znam da je mogu ponovno nabaviti ili kupiti u knjižnici, puno puta sam tu knjigu pustio. Ako ju je potpisao prijatelj, čuvam tu knjigu! Tako sad sve sređujem, ali tko zna što bih mogao dalje? Moja polica s knjigama se stalno mijenja, a druže, i ja se mijenjam.” -Kristen Arnett, autorica knjige “Sa zubima”