Upravo sam se iselio iz kuće sa 4 spavaće sobe u kojoj sam živio sa svojim dečkom i njegovo dvoje djece. Proveli smo 6 godina zajedno sve dok to više nije uspjelo. Tako se nalazim u novom manjem prostoru - jednosobnom stanu punom mogućnosti, punim novosti. Dio te nade potekao je i izbacivanjem mojih stvari. Kako se bliže praznici i nova godina, osjeća se sjajno imati mogućnost za mogućnost.
S obzirom na svu potrošnju i kupovinu u sljedećih nekoliko tjedana, lijepo je stvoriti prostor u kući, ormarima, ormaru. Osjećam se dobro kad stvari nisu provaljene izvan svojih mjesta držanja. Lijepo je imati prostora za nepoznato. Za lijepe stvari. Stvarajući prostora i razmišljajući o životu kakav sebi želim, postavljam sebi ova pitanja:
• Volim li ga? Ovo je broj jedan. Ako ne volim, to je vani.
• Koristim li ga? Ponekad pomislim da nešto trebam ili mislim da to koristim, ali u stvarnosti nemam.
• Osjećam li se dobro kad pogledam ovaj objekt?
• Da li to držim bez krivnje ili zato što bih trebao? tj. je li to bio dar kojeg se bojim pustiti.
S manje stvari moram se manje brinuti, pogotovo u usporedbi s velikom kućom i puno ljudi u njoj. Sada imam više prostora za upoznavanje novih prijatelja, provodim manje vremena na čišćenju i popravljanju stvari, imam prostora za dah.